Ova tvrdnja je u suprotnosti sa jednim od zaključaka iz Izvještaja Svjetske banke o razvoju za 2013. godinu, koji je objavljen ranije tokom ovog mjeseca, koji kaže “Novi podaci i oštrije metodologije pokrenule su talas empirijskih studija u protekle dvije decenije napora izrade radnog zakonodavstva…. Većina procjena uticaja na nivo zaposlenosti čini se beznačajnim ili skromnim.” (Izvještaj SB za 2013. godinu, str. 261)
Generalni sekretar MKS, Sharan Burrow,pozvala je Svjetsku banku i njenog predsjednika Jim Yong Kima, da izradi izbalasnirani pristup pitanjima tržišta rada i u korist dostojanstvenog rada na osnovu preporuka iz Izvještaja SB za 2013. godinu, te da zauvijek ukloni dijelove o radu iz Poslovnog svijeta.
Burrow je bila iznenađena kada je Poslovni svijet nastavio da zastupa tezu o ukidanju pravila zaštite radnika: “Nadali smo se da će Banka sa svojim Izvještajem za 2013. godinu uvažiti činjenicu da rani zakoni imaju važnu ulogu u osiguranju zaštite radnika koji se suočavaju sa gubitkom radnih mjesta ili eksploatacijom na poslu. Umjesto toga, najtiražnija publikacija Banke ponovno iznosi tvrdnju da deregulacija tržišta rada stvara nova radna mjesta, za koju je Nezavisna grupa za procjenu Banke već rekla u svojoj studiji Poslovni svijet za 2008. godinu da je bez osnova.”
Svjetska banka je u Izvještaju za 2009. godinu rekla svom osoblju da prekine sa upotrebom “Indikatora zaposlenih radnika” iz Poslovnog svijeta za izradu savjetodavnih politika ili uslova davanja kredita. Poslovni svijet za 2013. godinu ne spominje ni Direktive osoblju o neuspjehu indikatora rada, ni Izvještaj Nezavisne grupe, a ni zaključke iz Izvještaja SB za 2013. godinu.
“Smatram naročito neprihvatljivim da Poslovni svijet za 2013. godinu osuđuju subsaharsku Afriku zbog svog ‘veoma restriktivnog pristupa’ zato što zahtijeva otpremninu u prosjeku od 3,67 mjeseci za radnike koji su zauvijek izgubili posao jer je taj iznos veći od prosjeka u bogatim zemljama. Banka zna da sa izuzetkom Južne Afrike, državna pomoć gotovo da ne postoji u drugim dijelovima subsaharske Afike, za razliku od OECD zemalja koje imaju visoke prihode.”
Poslovni svijet za 2013. godinu iznosi još jednu veoma pogrešnu tvrdnju da “samo 4 od 188 Konvencija MORA pokriva oblast mjera iz Poslovnog svijeta” (str. 127). U stvari, više od 30 od 189 Konvencija MORA se bavi radnim zakonodavstvom koje mjeri Poslovni svijet, a koje se tiču broja radnih sati, minimalnih plaća, uslova otpuštanja radnika, rada tokom vikenda, noćnog rada i plaćenih odmora i praznika.
Poslovni svijet za 2013. godinu također tvrdi da su mjere reguliranja rada “usaglašene sa Konvencijama MORA”. Burrow kaže, “Bila bih iznenađena da vidim ‘saglasnost’ MORA na Poslovni svijet. Ne postoji ni jedna Konvencija MORA koja kaže da minimalna plaća mora iznositi manje od 25 procenata dodatne dobiti po radniku, što je nivo za koji Poslovni svijet smatra da je prihvatljiv.”
MKS predstavlja 175 miliona radnika u 151 zemlji i teritoriji i ima 305 nacionalnih članica.
