Kolumbija je još jednom najopasnija zemlja na svijetu za sindikalce. Od 76 ubijenih boraca za sindikalna prava, ne računajući one radnike koji su ubijeni tokom Arapskog proljeća, 29 je izgubilo život u Kolumbiji. I Gvatemala je još jednom platila visoku cijenu., gdje je njih 10 ubijeno a počinioci nisu pronađeni. Još osam sindikalaca je ubijeno u Aziji.
Svjetski tendovi koji su prikazani u pregledu obuhvataju detalje o vladama koje ne poštuju radne zakone, nedostatku sredstava za inspekcije rada i zaštitu radnika, nedostatku prava, zloupotrebama sa kojima se suočavaju migranti, naročito u zemljama Golfa, te eksploataciji pretežno ženske radne snage i izvoznim zonama širom svijeta. Među najranjivijim je oko 100 miliona radnika u domaćinstvima.
2011. godina je bila i godina Arapskog proljeća i revolucija u sjevernoj Africi, Bliskom istoku, te zamljama Golfa. Represija sindikalnih prava je naročito teška u ovom regionu. Sindikati su igrali vodeću ulogu u ovim revolucijama, posebno u Tunisu, Egiptu i Bahreinu. Platili su visoku cijenu. Stotine aktivista je ubijeno u sukobima, a hiljade je uhapšeno. Ali, danas je put prema demokratiji lakši, što se moglo vidjeti iz masovnih protesta tokom egipatskih izbora u novembru i nastavku protesta u Siriji i Bahreinu. Stvaranje pokreta nezavisnih sindikata je u toku, iako još ne postoji sloboda udruživanja u nekim državama poput Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Eritreje ili Sudana.
Svjetska ekonomska kriza se i dalje negativno odražava na radnike, jer vlade uporno insistiraju na mjerama štednje umjesto da stimuliraju rast i zapošljavanje, kaže se u pregledu MKS-a. Posljedice su poražavajuće, naročito za mlade. Nezaposlenost je dostigla broj od 205 miliona tokom 2011. godine. U Španiji je 40% mladih nezaposleno, dok je stopa nezaposlenosti u Grčkoj 21%.
Mjere poduzete radi optimiziranja profita i fleksibilnosti na račun radnika nisu urodile plodom. Jedan razlog ovog neuspjeha je povćanje nesigurnih oblika rada, čime se veoma otežava sindikatu da brani radnička prava, na primjer u Južnoj Africi, Bangladešu, Kambodži i Pakistanu.
“Zabrinjava situacija vezana za stotine hiljada radnika,” rekla je Sharan Burrow, Generalni sekretar MKS. “Najveći broj njih je uskraćen za fundamentala prava na kolektivno pregovaranje i slobodu udruživanja, te radi na nesigurnim radnim mjestima. Žive u panici jer moraju raditi prekovremeno u opasnim i nezdravim uslovima, za tako malu plaću da ne mogu zadovoljiti ni minimalne potrebe svojih porodica. To djelimično objašnjava svjetsku recesiju.”
MKS pregled otkriva kako su štrajkovi snažno zaustavljani u velikom broju zemalja, otpuštanjem velikog broja radnika, te hapšenjima i pritvaranjem radnika naročito u Gruziji, Keniji, Južnoj Africi i Bocvani, gdje je 2.800 radnika otpušteno nakon štrajka radnika u javnom sektoru. Sindikalna prava nisu samo izložena napadu u zemljama u razvoju. Ona su takođe ugrožena u industrijskim zemljama poput Kanade, čija konzervativna vlada uporno nastoji potkopati pravo na organiziranje sindikata i kolektivno pregovaranje.
Organiziranje radnika u izvoznim zonama ostaje teško, piše u MKS pregledu. Zakonska ograničenja postoje, a sindikatima je zabranjeno djelovanje u većini od njih.
Radnici migranti ostaju osjetljiva grupa, naročito u zemljama Golfa. Oni predstavljaju većinu radne snage, naročito u Kuvajtu, Kataru i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, ali imaju veoma malo ili nimalo prava. Među tim migrantima je i nekih 100 miliona radnika u domaćinstvu, od kojih su ogromna većina žene koje jako malo znaju o svojim pravima, a uz to nemaju načina da se za njih bore. MKS je stoga pozdravio usvajanje Konvencije 189 Međunarodne Organizacije Rada (MOR) o radnicima u domaćinstvu, što ovim radnicima daje pravo da formiraju sindikate i uživaju o dostojanstvenim uslovima rada. Međunarodna Konfederacija Sindikata vodi ozbiljnu kampanju “12 po 12”, kojom nastoji ubijediti 12 zemalja da ratificiraju konvenciju do kraja 2012. godine.
Pročitajte cijelu priču na: http://survey.ituc-csi.org
Informacije po regionima:
Amerike:
Nekažnjivost, definirano u rječnicima kao “oslobođen kažnjavanja”, je glavni faktor za stalnu proliferaciju zločina protiv sindikalaca u velikom broju zemalja Amerika i izrazito visok stepen socijalne nepravde.
Afrika:
Kako su dokazali građani sjeverne Afrike, ljudi u Africi znaju da ni jedna vlada ne traje vječno, bez obzira kako bila totalitarna. Čak ni u Sudanu, Eritreji ili Ekvatorijalnoj Gvineji, tri zemlje gdje despoti ne tolerišu sindikate ili opoziciju .... vidi interent stranu za više informacija
Evropa:
Pritisak na sisteme radnih odnosa se nastavlja, te dovodi do dramatičnog gubitka sindikalnih i radničkih prava.
Azijsko-pacifički:
Širom azijsko-pacifičkog regiona, radnici se suočavaju sa alarmantnim nivoom “nesigurnih poslova” – termin koji se koristi da opiše rad koji nije stalan, koji je indirektan, neformalan odnosno nesiguran.
Bliski Istok:
Arapsko proljeće iz 2011. godine promijenilo je lice svijeta, daleko izvan zatvorenih arapskih zemalja. Kraj autoritarne vlade u Tunisu i Egiptu, te priznanje, bar djelimično, od strane dvije tranzicione vlade, prava na slobodu udruživanja i izražavanja mišljenja, otvorilo je mnogo više prostor za djelovanje sindikata, po prvi put tokom 2011. godine.
