Ovom krizom upravlja višak dobiti – a ne plate. Prolazimo kroz spiralu rasta cijene dobiti, a ne cijene plata. Na primjer, energetske i prehrambene kompanije su udvostručile svoju dobit tokom 2022.
Postoji hitna potreba za mjerama kojima ćemo se boriti protiv krize rasta troškova života, tako što ćemo osigurati povećanje plata, hitnu podršku za porodice koje se bore da prežive, gornju granicu cijena, poreza i preraspodjelu viška dobiti i bogatstva. Moraju se pokrenuti mjere borbe protiv krize zasnovane na solidarnosti, uključujući da se podrška mora usmjeriti na najugroženije. Minimalne plate moraju rasti, a kolektivno pregovaranje se mora promovirati i podržati. Sistemi socijalne zaštite moraju biti zaštićeni i ojačani.
Rast kamatnih stopa je pogrešan pravni lijek i samo šteti radnicima i kompanijama, a osim toga spriječit će potrebna javna i privatna ulaganja. Porodice koje se bore da prežive su najteže pogođene hipotekama i otplatama kredita.
Sve više nas zabrinjava tromost ili usvajanje pogrešnih odgovora, kao što su rast kamatnih stopa, poziv na zamrzavanje plata i povratak na neuspjeli plan štednje.
Izvršni komitet PERV-a poziva na snažan pristup solidarnosti u cilju borbe protiv krize rasta troškova života. Zaštita najugroženijih mora biti apsolutni prioritet. A također, ovo nije vrijeme za nacionalne interese najbogatijih zemalja koje ograničavaju mjere podrške svojim građanima i kompanijama. Ovo je neprihvatljivo i štetno za radne ljude, svuda u svijetu. Mora se odbaciti svaki pokušaj povratka na diskreditirane mjere štednje!
Izvršni komitet PERV-a poziva na sljedeće:
• Povećanje plata koje prati rast troškova života i da se osigura da radnici dobiju pravedan udio proizvodne dobiti, kao i za mjere kojima se promovira kolektivno pregovaranje kao najbolji način za ostvarenje pravednih plata i održive ekonomija. Tvrdnja da su plate uzrok inflacije mora se odbaciti! Nijedna plaća ne bi smjela biti niža od plaće potrebne za život i penzije i naknade moraju rasti;
• Javna nabava i sve finansijske ili druge podrške trebale bi ići samo kompanijama koje se bave kolektivnim pregovaranjem i imaju uspostavljene odgovarajuće postupke detaljne analize;
• Isplata finansijske podrške mora biti usmjerena na porodice koje se bore da prežive, kako bi mogle platiti račune za električnu energiju, staviti hranu na sto, platiti iznajmljivanje prostora u kojem žive; pravo na hranu i topao dom moraju biti ljudska prava i da se kao takva moraju zaštititi. Ne može se očekivati od ljudi koji žive u siromaštvu da plate nedostupne račune. Mora postojati zabrana na isključenje sa energetske i drugih komunalnih usluga;
• Treba definirati gornju granicu cijena ili troškova, naročito računa za električnu energiju i nepopustljiv porez na višak dobiti koju trebaju plaćati energetske i druge kompanije čime bi se osiguralo da se ne mogu djelovati špekulativno u odnosu na ovu krizu, zajedno sa svim drugim mjerama kojima će se zaustaviti profiterstvo, kao što su smanjenje dividendi i ograničavanje plaća i bonusa izvršnog direktora, te sprečavanje špekulacija na cijene hrane; Ovo je spirala dobiti, a ne spirala plata. Oporezivanje – uključujući i progresivnije oporezivanje – je dio rješenja!
• Podrška borbi protiv krize i instrumenti solidarnosti u cilju zaštite prihoda i radnih mjesta u industriji, uslugama i javnom sektoru, uključujući usvajanje mjera za zaštitu radnih mjesta, prihode, te finansiranje socijalnih mjera potrebnih za suočavanje sa krizom i procese pravedne tranzicije.
• Reforme energetskog tržišta. Potrebno je uvažiti da je energija javno dobro, a ulaganje je borba protiv osnovnih uzroka krize, kao što su nedovoljna ulaganja u zelenu energiju i posljedice privatizacije.
• Mjesto za sindikate za stolom, gdje se planiraju i provode u djelo mjere borbe protiv krize putem socijalnog dijaloga. Ovo je dokazana metoda uspješnog upravljanja krizom.
