Prema godišnjem MKS Indeksu globalnih prava broj država koje se suočavaju sa fizičkim nasiljem i prijetnjama upućenim radnicima je porastao za 10 procenata za samo godinu dana. Napadi na sindikalce su dokumentirani u pedeset-devet država, što samo otežava sve veći nemir u vezi radnih mjesta i plata.

Izvještaj ukazuje da su korporativni interesi stavljeni ispred interesa radnih ljudi u globalnoj ekonomiji, gdje je 60 procenata država isključilo cijele kategorije radnika iz zakona o radu.

“Uskraćivanje prava radnicima na zaštitu u okviru zakona o radu stvara skrivenu radnu snagu, a vlade i preduzeća odbijaju da preuzmu odgovornost, naročito prema migrantima radnicima, radnicima u domaćinstvima i zaposlenim na ugovorima na određeno vrijeme. Korporativni interesi su potkopali temeljna demokratska prava u prevelikom broju država” rekla je Sharan Burrow, generalni sekretar MKS-a.

MKS Indeks globalnih prava za 2017. rangira 139 država prema 97 međunarodno priznatih indikatora, te tako vrši procjenu gdje se najbolje štite radnička prava, kako u zakonima tako i u praksi.

Glavni zaključci Izvještaja obuhvataju:

• Osamdesetčetiri države isključuju grupe radnika iz zakona o radu.
• Više od tri četvrtine država negiraju pravo na štrajk za neke ili sve radnike.
• Više od tri četvrtine država negiraju pravo na kolektivno pregovaranje za neke ili sve radnike.
• Od 139 analiziranih država, njih 50 negira ili ograničava slobodu izražavanja i slobodu okupljanja.
• Broj država u kojima su radnici izloženi fizičkom nasilju i prijetnjama se povećao za 10 procenata (sa 52 na 59 države), a one obuhvataju Kolumbiju, Egipat, Gvatemalu, Indoneziju i Ukrajinu.
• Sindikalci su ubijeni u 11 država, uključujući u Bangladešu, Brazilu, Kolumbiji, Gvatemali, Hondurasu, Italiji, Mauritaniji, Meksiku, Peruu, Filipinima i Venecueli.

“Ne trebamo gledati ništa dalje od ovih šokantnih pokazatelja kako bismo shvatili da se suočavamo sa najvećim stepenom ekonomske nejednakosti u modernoj istoriji. Radnim ljudima se osporavaju osnovna prava kojima se mogu organizirati i pregovarati o pravednom udjelu. Ova činjenica, zajedno sa sve većim ograničenjima na slobodu izražavanja pokreće populizam i prijeti samoj demokratiji,” rekla je Sharan Burrow.

Izvještaj rangira deset najgorih država za radnike u 2017. godini, a to su: Bangladeš, Kolumbija, Egipat, Gvatemala, Kazahstan, Filipini, Katar, Južna Koreja, Turska i Ujedinjeni Arapski Emirati.

Filipini, Južna Koreja i Kazahstan su se po prvi put ove godine pridružili ovoj grupi od deset najgore rangiranih država.

Bliski Istok i Sjeverna Afrika su još jednom najgori regioni za postupanje sa radnicima, gdje sistem Kafale u državama Golfa i dalje porobljava milione ljudi. Apsolutno negiranje osnovnih radničkih prava je i dalje na snazi u Saudijskoj Arabiji. U državama poput Iraka, Libije, Sirije i Jemena, sukob i raspad vladavine prava znače da radnici nemaju garancije za prava iz oblasti rada. U sukobima pogođenom Jemenu, 650.000 radnika u javnom sektoru nije plaćeno duže od osam mjeseci, a nekih četiri miliona radnih mjesta u privatnom sektoru je uništeno, uključujući i radna mjesta u multinacionalnim kompanijama Total, G4S i DNO, što je ugrozilo živote njihovih porodica. Nastavak okupacije Palestine takođe znači da su radnici uskraćeni za svoja prava i mogućnost da nađu dostojanstveno radno mjesto.

Pogoršali su se uslovi u Africi, gdje su Benin, Nigerija i Zimbabve države sa najtežim posljedicama – što uključuje i slučajeve da su radnici pod suspenzijom ili su otpušteni zbog poduzimanja legitimnih akcija na štrajk.

Međunarodna Konfederacija Sindikata već duže od 30 godina prikuplja podatke o kršenjima radničkih prava na članstvo u sindikatu i kolektivno pregovaranje širom svijeta. Ovo je četvrta godina da MKS predstavlja svoje podatke kroz Indeks globalnih prava, te na jedinstven i sveobuhvatan način ukazuje kako su se pogoršali ili poboljšali propisi u državama i poslovnim praksama u proteklih 12 mjeseci.

U Južnoj Koreji, Han Sang-gyun, predsjednik Korejske konfederacije sindikata, nalazi se u zatvoru od 2015. godine zbog organiziranja javnih demonstracija tokom revolucije svijeća, u nastojanju da spriječi sada smijenjenu vladu predsjednice Park da usvoji zakone o rade koji idu na štetu radnika.

Sindikalni lideri u Kazahstanu su uhapšeni samo zato što su pozivali na štrajk. Na Filipinima, klima nasilja i nekažnjavanja, koja je zavladala tokom vladavine predsjednika Dutertea snažno je uticala na radnička prava.

Uslovi rada su se pogoršali i u drugim državama kao što su Argentina, Brazil, Ekvador i Mijanmar.

Argentina je dosegla vrh nasilja i represije koju provodi država i snage privatnog sektora – u jednom slučaju je 80 radnika povrijeđeno tokom obustave rada radi povećanja plata i boljih uslova rada. Izgradnja objekata za Olimpijadu 2016. godine u Brazilu su svjedočili značajnom porastu radnog iskorištavanja, ukidanja radnog zakonodavstva prošle godine pod pokroviteljstvom nove vlade u Brazilu što je dovelo do strmoglavog pada standarda rada. Sindikalni lideri u Ekvadoru nisu dobili dozvolu da javno istupe, a vlada je okupirala i uništila njihove urede. Problemi u sektoru tekstila se nastavljaju u Mijanmaru, gdje radnici rade duge prekovremene sate, primaju niske plate i rade u lošim uslovima čemu pogoduju ozbiljni propusti u radnom zakonodavstvu, a ti zakoni gotovo čine nemogućim da se sindikati registriraju.

“Ostaje izazov za vlade da prihvate svoju odgovornost da upravljaju procesima u interesu ljudi, ne samo da djeluju u interesu velikih preduzeća, tako što će usvajati zakone koji poštuju međunarodne standarde rada. Čak i u najtežim uslovima, radnici će se nastavljati organizirati kroz sindikate, a krajnje je vrijeme da se političati počnu zalagati za njih, umjesto da urušavaju njihova prava,” rekla je Sharan Burrow.

MKS Indeks globalnih prava za 2017. je ocijenio države ocjenama od jedan do pet prema 97 indikatora, s tim da ukupan rezultat rangira državu u jednu od pet kategorija.

1. Povremeno kršenje prava: 12 država uključujuči Njemačku i Urugvaj;
2. Ponovljeno kršenje prava: 21 država uključujući Japan i Južnu Afriku;
3. Redovno kršenje prava: 26 država uključujući Čile i Poljsku;
4. Sistematsko kršenje prava: 34 države uključujući Paragvaj i Zambiju;
5. Nema garancija prava: 35 država uključujući Egipat i Filipine;
5+ Nema garancija prava zbog raspada sistema vladavine prava: 11 država uključujući Burundi, Palestinu i Siriju.

Read the report in English: ITUC Global Rights Index 2017 http://www.ituc-csi.org/IMG/pdf/survey_ra_2017_eng-1.pdf
Download the ITUC Global Rights Index map http://www.ituc-csi.org/IMG/pdf/ituc-violationmap-2017-en.pdf