“Demokratija je izložena napadima u državama koje ne uspijevaju garantirati pravo na organiziranje, izražavanje i djelovanje. Brazil je usvojio zakon koji ne dozvoljava slobodu udruživanja, Kina je ograničila slobodu govora, a vojska se koristi da suzbije radne sporove u Indoneziji,” rekla je Sharan Burrow, generalni sekretar Međunarodne konfederacije sindikata.
Sve je veći broj država koje isključuje radnike iz zakona o radu – od radnika migranata, zaposlenih u javnom sektoru do radnika u sektorima koji posluju putem platformi, dok 65% država isključuje cijele kategorije radnika iz zakona o radu.
“Dostojanstven rad i demokratska prava su oslabili u gotovo svim državama, a nejednakost se povećava. Na ovo utiče besramno ponašanje velikog broja multinacionalnih kompanija, poput Samsunga čije antisindikalne prakse ukidaju radnicima pravo na udruživanje i pravo na kolektivno pregovaranje, što se može vidjeti u internim dokumentima kompanije koji su izuzeti iz njihovih ureda u Koreji. A korporativna snaga Amazona nastavlja da neometano raste, od postupanja sa radnicima kao da su roboti do prijetnji da će zaustaviti svoje širenje u Sijetlu zbog poreskih prijedloga za stvaranjem uslova prihvatljivog stanovanja,” rekla je Burrow.
MKS indeks globanih prava za 2018. godinu rangira 142 države prema 97 međunarodno prihvaćena indikatora, čime vrši procjenu gdje se najbolje štite prava radnika, kako u zakonima, tako i u praksi.
Glavni zaključci iz izvještaja su:
65% država isključuje određene grupe radnika iz zakona o radu.
87% država krši pravo na štrajk.
81% država osporava određenim grupama ili svim radnicima pravo na kolektivno pregovaranje.
Od 142 analizirane države, 54 države su ukinule ili ograničile slobodu govora i slobodu okupljanja.
Broj država u kojima su radnici izloženi fizičkom nasilju i prijetanjama povećao se za 10% (sa 59 na 65), uključujući u Bahreinu, Hondurasu, Italiji i Pakistanu.
Broj država u kojima se radnici hapse i pritvaraju porastao je sa 44 iz 2017. godine na 59 država 2018. godine.
Sindikalci su ubijeni u devet država – Brazil, Kina, Kolumbija, Gvatemala, Gvineja, Meksiko, Niger, Nigerija i Tanzanija.
“U porastu su od napada na građanske slobode, samovoljno hapšenja, pritvaranje i zatvaranje radnika, urušavanje kolektivnog pregovaranja i sve veća kriminalizacija prava na štrajk do isključivanja radnika iz zaštite rada, kršenja radničkih prava. Ovo je globalna prijetnja demokratiji i bezbjednosti. Vlade moraju djelovati u interesu radnih ljudi. Moraju mijenjati pravila kako bi zaustavile kršenja prava i korporativnu pohlepu,” rekla je Burrow.
Izvještaj rangira deset najgorih država za radnička prava u 2018. godini, a to su: Alžir, Bangladeš, Kambodža, Kolumbija, Egipat, Gvatemala, Kazahstan, Filipni, Saudijska Arabija i Turska.
Haiti, Kenija, Makedonija, Mauritanija i Španija su pale na rang ljestvici za 2018. godinu zbog porasta broja napada na radnička prava, kako u zakonima tako i u praksi.
Region Bliskog Istoka i Svjeverne Afrike je još jednom najgori region zbog postupanja sa radnicima, sistema Kafale u državama Golfa u kojima su milioni ljudi i dalje u ropskom odnosu. Apsolutno negiranje osnovnih radničkih prava je i dalje na djelu u Saudijskoj Arabiji. Sukobi u Libiji, Palestini, Siriji i Jemenu doveli su do raspada vladavine prava i ukidanja prava da se nađe dostojanstveno radno mjesto. Mirni protesti su nasilno zaustavljeni, a vlade u Alžiru i Egiptu su sistematski uništile sve pokušaje organiziranja nezavisnog radničkog pokreta.
Uslovi su pogoršani u Azijsko-pacifičkom regionu, gdje je došlo do porasta nasilja, kriminalizacije prava na štrajk, te sve većeg broja hapšenja, pritvaranja i zatvaranja sindikalnih lidera i radničkih aktivista. Sve države ovog regiona, njih 22, krše pravo na kolektivno pregovaranje i pravo na štrajk. U Indoneziji je došlo do masovnog otpuštanja radnika zbog traženja svojih prava, gdje je otpušteno 4.200 radnika u rudniku PT Freeport; u Mijanmaru su 184 člana sindikata proglašena tehnološkim viškom; u Kambodži je otpušteno 588 radnika nakon štrajka u fabrici tekstila Gawon.
U Africi su radnici izloženi fizičkom nasilju u 65% država ovog regiona. Vojska je u Nigeriji nasilno zaustavila proteste, a nepoznati počinilac je ubio jednog radnika tokom štrajka.
U Evropi, 58% država krši pravo na kolektivno pregovaranje, a tri četvrtine država krši pravo na štrajk.
Amerike su i dalje zatrovane dominantnom klimom ekstremnog nasilja i represije koja se provodi nad radnicima i članovima sindikata; samo je u Kolumbiji ubijeno 19 članova sindikata tokom prethodne godine – što je dramatičan porast u odnosu 11 koliko ih je bilo godinu dana radnije.
MKS već duže od 30 godina prikuplja podatke o kršenjima radničkiih prava, članstvu u sindikatima i kolektivnom pregovaranju. Ovo je peta godina da MKS predstavlja svoje zaključke kroz Indeks globalnih prava, čime se baca jedinstveno i sveobuhvatno svjetlo na činjenicu kako su se pogoršali ili poboljšali zakoni i poslovne prakse u prethodnih 12 mjeseci.
Tri globalna trenda u vezi radnika, obuhvaćeni u Indeksu globalnih prava za 2018. godinu, su sužavanje demokratskog prostora, nekontrolisani korporativni uticaj i važnost zakona.
“Snaga demokratije da se promijene pravila vide se sa dolaskom novih vlada na Islandu, u Kanadi i Novom Zelandu, gdje vlade rade u interesu radnih ljudi, dok njihovi zakoni smanjuju jaz u platama, osiguravaju plaćeno odsustvo radnicima u domaćinstvima koji su izloženi nasilju, te su povećali plate radnicima koji se staraju o drugima. Izazov za vladu je da vlada u interesu ljudi, ne korporacija, te da donosi zakone kojim se poštuju međunarodni standardi rada, te da očuva demokratski prostor kojim se radnicima daje glas u zajednici i na radnom mjestu. Bez ovoga bismo se suočili sa nesigurnim i uništenim svijetom,” rekla je Burrow.
MKS Indeks globalnih prava za 2018. godinu ocjenjuje države od jedan do pet u odnosu na 97 indikatora, dok konačan rezultat rangira države na ljestvici od jedan do pet.
1 Sporadično kršenje prava: 13 država, uključujući Irsku i Dansku.
2 Ponovljeno kršenje prava: 23 države, uključujući Francusku i Estoniju.
3 Redovno kršenje prava: 26 država, uključujući Španiju i Makedoniju.
4 Sistematsko kršenje prava: 38 država, uključujući Haiti i Kenija.
5 Nema garancije prava: 32 države, uključujući Honduras i Nigeriju.
5+ Nema garancije prava zbog raspada vladavine prava: 10 država, uključujući Burundi, Palestinu, Siriju i Jemen.
MKS indeks globalnih prava za 2018. godinu
https://www.ituc-csi.org/IMG/pdf/ituc-global-rights-index-infographic2018-10worst-en-final-2.pdf
https://www.ituc-csi.org/IMG/pdf/ituc-global-rights-index-infographic2018-violation-en-final-2.pdf
