Povodom Dana dostojanstvenog rada, Unija slobodnih sindikata Crne Gore sprovela je akciju kojom je željela da skrene pažnju građanima na značaj ovog datuma, ali i da im omogući da poruče šta je ono što oni sebi žele, šta je ono što oni hoće, šta je ono što smatraju da im je potrebno da bi živjeli dostojanstveno.
Činjenica je da je većina naših sugrađana istakla da hoće i da želi: veću zaradu, zaposlenje, siguran posao, veću penziju, adekvatniji pristup zdravstvenoj zaštiti, govore o tome da Crna Gora i ovaj 07. oktobar dočekuje daleko od osnovnih postulata koji čine dostojanstveni rad.
U prilog tome govori i aktuelno stanju u zemlje, koje se oslikava kroz: 33.675 nezaposlenih; najnižu minimalnu zaradu u region koja iznosi 222,oo eura; cijenu rada (obračunsku vrijednost koeficijenta) u iznosu od 60,30 eura koja je od 2007. godine uvećana za svega 5,oo eura; gotovo 40.000 lica koja rade “na crno”; nizak nivo kulture socijalnog dijaloga na bipartitnom nivou; nizak nivo preduzetih mjera za zaštitu i zdravlje na radu; zabrinjavajući procenat mladih i građana koji žele da napuste zemlju u potrazi za boljim uslovima života i rada; minimalnu potrošačku korpu koja za četvoročlanu porodicu, bez imputirane rente i sa svega 92 proizvoda sa nekadašnjih 130, iznosi 640,00 eura.
Imajući u vidu prethodno navedene činjenice, kao i informacije koje smo dobili od građana prilikom sprovođenja ove akcije, o dostojanstvenom radu, a samim tim i dostojanstvenom životu u Crnoj Gori, nažalost ne možemo reći mnogo.
