MKS Globalni indeks prava: Radnička prava su oslabila u većini regiona, a ova godina je zabilježena kao najgora po broju napada na slobodu govora i demokratiju

Slabljenje radničkih prava u većini regiona se pogoršava teškim ograničavanjem slobode govora i udruživanja, navodi se u MKS Globalnom indeksu prava za 2016. godinu.

Ograničavanje slobode govora i udruživanja, uključujući teška ograničavanja u pojedinim zemljama, povećavano je za 22%, a ograničavanje je zabilježeno u 50 od 141 zemlje.
MKS Globalni indeks prava rangira 141 zemlju prema 97 međunarodno priznatih indikatora koji vrše procjenu gdje se najbolje štite prava radnika, kako u zakonu tako i u praksi.

“Svjedoci smo sužavanja demokratskog prostora i povećavanja nesigurnosti, straha i uznemiravanja radnih ljudi. Brzina kojom se vrše napadi na prava, čak i u demokratijama kao što je Finska koja predlaže ili Ujedinjeno Kraljevsto koje je donijelo novi zakon o sindikatima, ukazuje na alarmantan trend koji ugrožava radne ljude i njihove porodice,” rekla je Sharan Burrow, generalni sekretar MKS-a.

“Represija na prava radnika ide pod ruku sa sve većom kontrolom vlada nad slobodom izražavanja, okupljanja i drugim temeljnim građanskim slobodama, u situaciji gdje sve veći broj zemalja nastoji konsolidirati svoje velike kompanije, koje često vide temeljna prava kao nešto što se ne uklapa u njihovu brobu za što većim profitom po svaku cijenu.”

Dva najgora ragiona za radne ljude su još jednom Bliski Istok i Sjeverna Afrika, gdje sistem kafale u zemljama Golfa i dalje porobljava milione radnika. S druge strane ljestvice, prava u Evropi, tradicionalno najboljem regionu u ovom indeksu, nastavljaju sa trendom opadanja. Bez obizra na očit neuspjeh politika štednje, veliki broj evropskih vlada nastavlja da potkopava radnička prava. Neuspjeh većine evropskih zemalja da ispuni svoje obaveze prema izbjeglicama, uključujući pravo na rad, pogoršava situaciju.

Međunarodna konfederacija sindikata prikuplja podatke o kršenjima radničkih prava na članstvo u sindikatima i kolektivno pregovaranje širom svijeta već duže od 30 godina. Ovo je treća godina da MKS objavljuje svoje nalaze putem Globalnog indeksa prava, davanjem jedinstvenog i sveobuhvatnog fokusa na pitanje kako su se državni zakoni ili poslovne prakse poboljšale ili pogoršale u prethodnih 12 mjeseci.

Deset najgorih zemalja za radne ljude su Bjelorusija, Kina, Kolumbija, Kambodža, Gvatemala, Indija, Iran, Katar, Turska i Ujedinjeni Arpaski Emirati.

Kambodža, Indija, Iran i Turska su se po prvi put 2016. godine priključile grupi deset najgorih zemalja za radne ljude. Vlada Kambodže je odobrila novi Zakon o sindikatima kojim se ograničava mogućnost radnika da pregovaraju o uslovima rada i platama, dok policija u Indiji redovno koristi nesrazmejrnu silu protiv radnika koji protestvuju, a mnoge pritvaraju iz jednostavnog razloga što koriste prava garantirana državnim zakonima. Iran koristi teške zatvorske kazne protiv radnika koji provode mirne aktivnosti, a Turska se usmjerava na državne službenike koji se bave legitimnim i mirnim sindikalnim aktivnostima, tako da je najmanje 1.390 radnika javnog sektora pod istragom. Vlada Turske je postala sinonim za napad na slobodu govora, tako da je od oktobra prošle godine deset stranih novinara dobilo zabranu rada, dok se turski novinari suočavaju sa teškom represijom, koja uključuje i suđenja i zatvorske kazne zasnovane na lažnim osnovama, uključujuči i “ugrožavanje nacionalne sigurnosti”.

“Sva četiri nova člana u ovoj sumornoj galeriji deset najgorih zemalja su jasni primjeri kombiniranih napada na prava radnika i druge temeljne slobode,” rekla je Burrow.

U drugim zemljama, izvan deset najgorih, uslovi su se protekle godine pogoršali i u Indoneziji, Crnoj Gori i Paraguvaju. Protesti u Indoneziji protiv izmjena fiksnog sistema minimalne plate su brutalno razbijeni kada je došla policija i upotrijebila vodene topove, suzavac, te izvršila masovna hapšenja. Vlada Paragvaja uporno odbija da registrira sindikate, te izlaže radnike diskriminaciji poslodavaca, a Zakon o stečaju u Crnoj Gori je ukinuo Zakon o osnovnim pravima tokom trajanja stečajnih postupaka u kojima su se radnici iz 2.363 preduzeća našli na udaru tokom prethodnih pet godina.

Ključni zaključci iz Izvještaja uključuju:
• 82 zemlje isključuju radnike iz zakona o radu.
• Radnici u više od dvije trećine zemalja nemaju pravo na štrajk.
• Više od polovine zemalja negiraju neke ili sva kolektivna pragovaranja.
• Od 141 zemlje, broj zemalja koje ograničavaju ili ne dozvoljavaju slobodu govora i slobodu udruživanja se povećao sa 41 na 50, a Alžir, Kamerun, Sjedinjene Države i Pakistan su se pridružili spisku.
• Od 141 zemlje, broj zemalja u kojima su radnici izloženi fizičkom nasilju i prijetnjama se povećao za 44 procenta (sa 36 na 52), a na spisku se sada nalaze i Kolumbija, Egipat, Gvatemala, Indonezija i Ukrajina.
• Sindikalci su ubijeni u 10 zemalja, što uključuje Čile, Kolumbiju, Egipat, El Salvador, Gvatemalu, Honduras, Iran, Meksico, Peru, Južnu Afriku i Tursku.

“Radeći zajedno na ostvarenju boljih plata, prava i uslova čini radnike metama i državnih sigurnosnih snaga i huligana koje angažuju preduzeća,” rekla je Burrow. “Ovo se dešava i u javnom i u privatnom sektoru, uključujući u globalnom lancu snabdijevanja, koji predstavlja očit izvor iskorištavanja i siromaštva. Vlade moraju poštovati svoje obaveze iz međunarodnog prava, kroz primjenu pravnih standarda koje su same usvojile u okviru Međunarodne organizacije rada, te osigurati da multinacionalne kompanije koje djeluju u njihovim zemljama moraju preuzeti odgovornost za sve radnike u okviru svog poslovanja, u zemlji i inostranstvu. Alternativa ovome je dalje siromašenje porodica radnika, te dalje urušavanje globalne ekonomije, jer će se ljudi boriti samo da plate dnevne troškove i neće moći ulagati u budućnost svoje djece ili čak obaviti i najskromniju kuovinu.”

MKS Globalni indeks prava za 2016. godinu daje ocjene zemljama od jedan do pet, koristeći ovih 97 indikatora, a na kraju daje ukupnu ocjenu i raspoređuje zemlje u jednu od ovih pet kategorija.
1. Kršenje pravo kao izuzetak, na pravilo: 13 zemalja, uključujući NJemačku i Urugvaj
2. Ponovljeno kršenje prava: 22 zemlje, uključujući Irsku i Japan
3. Redovno kršenje prava: 41 zemlja, uključujući Australiju i Izrael
4. Sistemsko kršenje prava: 30 zemalja, uključujući Poljsku i SAD
5. Nema garancija prava: 25 zemalja, uključujući Bjelorusiju, Kinu i Nigeriju
5+. Nema garancija prava zbog nepostojanja vladavine prava: 10 zemalja, uključujući Burundi, Palestinu i Siriju.

[Pročitajte izvještaj: MKS Globalni indeks prava za 2016.>http://www.ituc-csi.org/ituc-global-rights-index-workers]
Preuzmite plan MKS Globalni indeks prava
Preuzmite infografiku MKS Globalni indeks prava Kršenje radničkih prava
Preuzmite infografiku MKS Globalni indeks prava Deset najgorih zemalja u svijetu za radnike